- Želite najpopularnije proizvode uz super popuste?
- Postanite član Kluba 5* još danas
- Već ste član?Kliknite ovde
- Već imate nalog?Prijavi se
- Nemate nalog?Registrujte se
Marija Montesori, rođena 31. avgusta 1870. godine, preminula je 6. maja 1952. Bila je italijanska lekarka i edukator. Postala je čuvena po svojim filozofskim razmatranjima na temu edukacije i svojim spisima naučne pedagogije (praktične discipline o podušavanju). Pratila je decu kroz njihov razvoj od najranijeg detinjstva pa sve do odraslog doba.
Njene metode se danas primenjuju u velikom broju škola širom sveta i Montesori metoda prolazi test vremena sa mnogo uspeha već preko 100 godina...
Montesori sistemi razumeju da je svako dete jedinstveno i da svako dete uči na svoj način i svojim ritmom. Učenici u školama gde se oni primenjuju se takođe ohrabruju da uče svojom brzinom i svako do njih napreduje kroz program onda kada je za to spreman.
Učionice, materijali i rutine su osmišljeni na takav način da podržavaju sposobnost deteta da samo sebe obrazuje i da zapravo razmišlja o onome što uči umesto da časove prati bespogovorno slepo.
Obično, učionice koje primenjuju Montesori metode podučavanja čine deca različitih starosnih grupa (koje su u okvirima razlike od 3 godine). Ovo u učionici u suštini oformljava „porodičnu strukturu.“
Stariji đaci preuzimaju uloge mentora dok mlađa deca uživaju u osećanju podrške koju primaju i dobijaju samopouzdanje suočavajući se sa različitim izazovima. Učitelji oblikuju poštovanje, ljubav i veruju u miran način rešavanja konflikta kada i ukoliko do njega dođe.
Radeći u okvirima parametara postavljenih od strane učitelja, đaci se ohrabruju da učestvuju u odlučivanju u vezi onoga na šta žele da usmere svoje učenje. Oni razumeju da je zadovoljstvo pogonska sila dečije znatiželje i interesovanja. Te se sve ovo svodi na zabavno i radosno iskustvo učenja i časove koji traju večno.
Učitelji stvaraju sredu u kojoj učenici imaju slobodu i sredstva za nalaženje odgovora na pitanja koja bi sami mogli sebi postaviti.
Kako dete bude raslo, bitno je da nauči kako da kritikuje sopstveni rad i da postane dobro u prepoznavanju, ispravljanju i učenju iz sopstvenih grešaka.