BIRAJTE PO KATEGORIJAMA
Naše prodavnice
Klub 5*
0
0,00 din.
Losd fsdf sd
Vaša korpa je trenutno prazna.

Pristalice ste bezglutenske dijete? Onda morate znati i za njene mane

U poslednje vreme, vrlo je popularno izbaciti ugljene hidrate i posvetiti se ishrani bez glutena – u SAD-u skoro jedna četvrtina nacije se tokom 2015. godine izjasnila kako je na nekom vidu bezglutenske ishrane, što je bilo povećanje od 67% u odnosu na 2013. godinu prema EurekAlert-u.

Ali novo istraživanje Univerziteta Ilinois iz Čikaga nam daje i vrlo valjan razlog zašto bismo žitarice trebali zadržati u svojim ostavama.

Prema rezultatima koji su objavljeni u žurnalu Epidemiologija, ljudi koji se hrane na ovaj način imaju mnogo veće šanse da se izlože arseniku i živi - teškim metalima koji vode ka tumorima, neurološkim posledicama i oboljenima srca, pošto se akumuliraju u našem telu, objašnjava EurkeAlert.

Marija Argos, autorka ove studije i vanredni profesor epidemiologije pri Školi javnog zdravlja i njen tim su pregledali podatke od preko 7.000 učesnika istraživanja, tražeći tom prilikom toksične metale u krvi i urinu. Od svih učesnika istraživanja, njih 73 starosti od 6 do 80 godina su tvrdili da su na bezglutenskoj ishrani.

Samo ovi učesnici istraživanja su imali povišene vrednosti arsenika u urinu i žive u svojoj krvi. Nivo arsenika je u poređenju sa ostalima bio preko dva puta viši, a nivo žive i preko 70%.

Pirinač

Razlog za ove povišene koncentracije metala se može pripisati namirnicama kao što je pirinač, kog ljudi koji su na bezglutenskom režimu ishrane vrlo često jedu.

Prema Argosovoj, ranija istraživanja su već pokazivala da bi pirinač mogao biti rizičan kada se govori o izlaganju arseniku. Pirinač u obliku brašna, sirupa i pahuljica se nalazi u mnogim proizvodima koji ne sadrže gluten, a od njih naravno zavise oni koji se vode smernicama bezglutenske ishrane.

Iako su dobijeni podaci ukazali na povećanje koncentracije arsenika i žive, Argos i njene kolege su uvereni da je potrebno produbiti istraživanje kako bi se dobila celokupnija slika posledica u vezi sa bezglutenskom dijetom. Nadaju se da će u budućim istraživanjima uspeti da potvrde ovu zdravstvenu problematiku koja proizilazi iz povećanog izlaganja živi i arseniku putem bezglutenske dijete.

„Iako se utvrđeno veće izlaganje živi i arseniku, sami nivoi metala su i dalje bili niski da bi se smatrali otrovnim,“ kaže Argosova. „Naša preporuka ljudima je da budu svesni onoga što jedu i da pokušaju da ishranu učine što raznovrsnijom kako ne bi u tolikoj meri zavisili od namirnica baziranih na pirinču ili koje ga sadrže, jer nivo arsenika u namirnicama još uvek nije utvrđen.“

Jasno je, da je ovaj vid ishrane obavezan za ljude koji boluju od celijačne bolesti, poremećaja koji im onemogućava da pravilno vare gluten.

Da uprostimo, ovu dijagnozu ima ispod jednog procenta stanovnika, dok sa druge strane ovog načina ishrane se pridržava daleko veći deo populacije širom sveta i to bez ikakvog stručnog savetovanja.

Često, ljudi prijavljuju kako su na ovom načinu ishrane jer isti smanjuje inflamaciju u organizmu, ali ovo ubeđenje još uvek nije naučno dokazano.

Zaključak

Ne izbacujte pirinač sa menija, ali se potrudite da jedete i druge „dozvoljene“ žitarice, kako biste se zaštitili od unosa prekomernih količina arsenika i kako biste svom telu obezbedili i druge hranljive sastojke iz drugih izvora.

Takođe, imajte na umu da pojedine vrste pirinča pokazuju sklonost ka manjoj prirodnoj apsorpciji arsenika u odnosu na druge. Kako do sada pokazuju druga povezana istraživanja, najbolji izbori su: basmati pirinač i jasmin. Beli pirinač je čak bezbedniji od braon pirinča jer se ovaj teški metal uklanja iz njega prilikom obrade, zajedno sa ljuspicama.

Kada god je to moguće, dobro bi bilo da date prednost pirinču koji vodi poreklo iz Amerike u odnosu na evropski i naročito azijski, jer može biti i za više od trećine do polovine manje toksičan, a isto to važi i za organski uzgojeni u odnosu na uobičajeni uzgoj.

Takođe, više od polovine štetnog arsenika može biti eliminisano ispiranjem pirinča pre samog kuvanja i time što ćete ga kuvati u većim posudama – koristite se odnosom da na jedan deo pirinča ide pet do šest delova vode kako to savetuju stručnjaci iz Centra za nauku i javno dobro, koji je neprofitna organizacija za zaštitu građanstva.