BIRAJTE PO KATEGORIJAMA
Naše prodavnice
Klub 5*
0
0,00 din.
Losd fsdf sd
Vaša korpa je trenutno prazna.

10 najčešćih poremećaja sna

Za većinu ljudi spavanje je jedno od najlepših zadovoljstava u životu. Ali nažalost, za mnoge ljude san predstavlja i problem – neki od njih svu vrlo ozbiljni problemi.

Ovo je lista 10 najbizarnijih poremećaja spavanja...

Poremećaj brzih pokreta očne jabučice

U ovom poremećaju osoba gubi paralizu koja se normalno javlja tokom REM faze sna (kada se dešavaju brzi pokreti očiju) i posledica toga je da njihovo telo počinje slobodno oponašati ono što sanjaju. Ova ponašanja mogu biti vrlo nasilna po prirodi i nekim slučajevima uzrokuju i povrede samog pacijenta ili partnera u krevetu.

Ovo je grozno stanje. Standardna terapiju se svodi na antikonvulzivni lek klonazepam i on se obično dobro podnosi. Razlog za njegovu efikasnost je nepoznata, ali on uspostavlja prirodno paralitičko stanje osobe koja se nalazi u REM fazi sna.

Noćni užasi

Noćni užas je parasomnija, poremećaj sna, koji se karateriše izuzetnim strahom i privremenom nemogućnošću da se dođe punoj svesti.

Subjekt se naglo budi iz sna, a buđenje obično karakterišu stenjanje, zadihanost ili vrištanje. Često je nemoguće potpuno probuditi osobu i posle epizode, osoba se obično vraća snu, a da se ni ne probudi.

Noćni užas retko biva zapamćen od onoga ko ga doživi. Oni se razlikuju od noćnih mora u nekoliko ključnih stvari. Prvo, subjekt nije u potpunosti budan ni kada se uspravi i čak i kad se uloži napor da se probudi spavač, on/ona nastavljaju da proživljavaju noćni užas i po 10 do 20 minuta.

Često puta su vrlo opasni, jer uzrokuju traume ili druga osoba biva povređena (npr. u pokušaju da se ubije „ubica“ i zapravo se povredi neko drugi).

Bruksizam

Radi se o poremećaju u kom osoba stiska ili škrguće vilicom u snu. Ovo je jedan od najčešćih poremećaja i smatra se da samo u Americi oko 40 miliona boluje od njega.

Ovaj poremećaj može rezultirati ozbiljnim oštećenjem zuba pa se tretman itekako savetuje. Može dovesti i do facijalnog bola i glavobolja, a u teškim, hroničnim slučajevima i do artritisa temporomandibularnog zgloba.

Većina obolelih nije svesna svog bruksizma i svega 5-10% njih razvija simptome kao što su bol u vilici i glavobolja. Iako nema leka za poremećaj, lekari preporučuju štitnike za zube ili injekcije botoksa.

Sindrom nemirnih nogu

Iako ovaj poremećaj može da pogodi osobu i dok je budna, najgori je tokom sna ili perioda kada osoba miruje.

Sindrom nemirnih nogu je stanje koje karakteriše neodoljiva potreba da se telo pomera kako bi se time sprečile nekomforne senzacije. Najčešće pogađa noge, ali takođe može zahvatiti i ruke i torzo. Pomeranje zahvaćenog dela tela modulira osećaje, što privremeno olakšava stvari.

Neki lekari prepisuju antikonvulzive opijate (poput metadona) ili benzodijazepine. Medikacija osobe sa ovim sindromom je trenutno kontraverzna praksa.

Ne-24-časovni ciklus budnosti i sna sindrom

Ovaj čudni (i vrlo redak) poremećaj počiva na tome da telo osobe ne prepoznaje ciklus sna i budnog stanja u okviru 24 sata. Posledično, telo ne dopušta da se uspava po regularnom šablonu dan/noć.

Ako se ne leči, ovaj sindrom karakterišu promene ciklusa san-budnost na dnevnoj osnovi, do stepena da je potrebno više od 24 sata da se ispuni čitav ciklus. Ciklus se može menjati, i eventualno vratiti na „normalan“ na dan ili dva pre nego što ponovo postane nepredvidiv.

U mnogim slučajevima može biti potrebno i nedelju dana da telo dovrši jedan ciklus ovako poremećenog šablona. Da bi stvari bile još čudnije, ovaj poremećaj uglavnom pogađa slepe ljude (iako je zabeleženo da su i jedna do dve osobe sa vidom patile od njega).

Slip apnea

Slip apnea se karakteriše pauzama u disanju tokom sna. Svaka epizoda traje dovoljno dugo tako da jedan ili više dahova budu propušteni i javlja se ponavljano tokom spavanja.

Klinički značajan nivo slip apnee se definiše kao pet ili više epizoda tokom sna. Individue koje pate od ovog poremećaja spavanja su retko svesne da imaju poteškoća sa disanjem, čak i kada se probude. Problem obično bude prepoznat od strane „svedoka“ ovih epizoda ili se na njega posumnja tek kada počne uticati na telo.

Simptomi mogu biti prisutni godinama, čak i decenijama, a da ne budu prepoznati. Tokom tog vremena obolela osoba će biti osuđena na pospanost tokom dana i zamor koji se dovodi u vezi sa značajnim nivoom poremećaja sna.

Najčešći tretman za nju je upotreba PAP uređaja (pozitivnog pritiska na disajnom putu). PAP širi disajni put pacijenta tokom sna putem protoka vazduha pod pritiskom koji deluje na nivou grla. Drugi tretmani su hirurgija i lekovi i takođe se često primenjuju.

Kleine-Levin sindrom

Ovo je vrlo redak poremećaj koji karakteriše potreba za prekomernom količinom sna, ponekad i do 20 sati dnevno i obično ga prate i prekomeran unos hrane (kompulzivna hiperfagija) i nenormalno neinhibisan seksualni nagon (hiperseksualnost).

Dok neki istraživači spekulišu da je Kleine-Levine sindrom uzrokovan i naslednom predispozicijom, drugi veruju da je stanje posledica autoimunog poremećaja.

Nema definitivnog tretmana za ovaj sindrom. Stimulansi, uključujući amfetamine, metilfenidat, imipramin i modafinil, daju se oralno kao lekovi koji sprečavaju pospanost.

Somnilokveja

Ovaj izraz se odnosi na pričanje u snu. Ono može biti prilično glasno, sve od jednostavnih zvukova pa do dugih govora i može se javiti bilo kada tokom sna. Oni koji slušaju mogu, a i ne moraju razumeti šta osoba govori.

Pričanje tokom sna se obično javlja tokom tranzitornih uzbuđenja u ne-REM fazama spavanja kada telo ne prelazi tako glatko iz jedne faze ne-REM sna u drugu, a osoba bude delimično uzbuđena u snu.

Nadalje, takođe se može javiti i tokom REM faze gde u tom trenutku predstavlja motorni proboj za ono što se govori u snu, kada reči koje se govore u snu bivaju naglas izgovorene.

Nema medicinskog tretmana za ovaj poremećaj, ali da bi se sprečilo pričanje tokom spavanja, može se nositi štitnik za usta.

Narkolepsija

Narkolepsija je neurološki poremećaj koji se često dovodi u vezi sa iznenadnim padanjem u stanje sna.

Pri spavanju uglavnom ulaze u REM fazu sna u toku prvih 5 minuta, dok kod većine ostalih ljudi REM faza nastupa tek sat vremena kasnije. Kao rezultat, oni nisu u stanju da ostanu budni duži deo vremena, a i kada padnu u stanje sna i dalje nisu u stanju da iskuse te dublje i za odmor značajnije faze spavanja – posledica je zlokobni krug ekstremne pospanosti i nesposobnosti da se ostane budan pošto se odspava.

Još jedan od simptoma je katapleksija, iznenadan kolaps osobe u REM san po doživljavanju jakih emocija. Paraliza u snu i hipnogoge halucinacije (halucinacije koje prate paralizu u snu) su takođe poznati simptomi. Uzrok narkolepsije je nepoznat. Prihvaćeno je verovanje da se radi o autoimunom poremećaju ali takođe može biti reč i o genetskom.

Tretman podrazumeva stimulanse, antidepresive ili hipnotike poput Stilnoksa.

Seksomnija ili seks tokom sna

Ovo je poremećaj sna tokom koga ljudi počine seksualna dela dok spavaju. Smatra se posebnom varijantom mesečarenja. U nekim slučajevima oboleli su svesni svog ponašanja vrlo dugo pre nego što se usude da traže pomoć, najčešće zato što ne znaju da se radi o medicinskom stanju ili iz straha da će ih drugi osuditi govoreći im da je to voljno ponašanje, a ne medicinski problem.

Međutim, istraživači poremećaja sna su potvrdili da se radi o bolesti tako što su napravili poligrafske i video snimke pacijenata koje pogađa ovo stanje tokom sna i tako što su opazili i neobične aktivnosti moždanih talasa tokom ovih epizoda. Tretman je sličan kao i za druge ne-REM parasomnije kao što je mesečarenje, što može značiti i posebne intervencije.

Izbegavanjem faktora koji pacijenta mogu gurnuti „preko ivice“ i obezbeđivanjem sigurne okoline, stanje se može držati pod kontrolom uz vrlo malo truda.

Seksomnija nije uvek problematična niti neko ekstremno iskustvo za one koji je doživljavaju, a ni za njihove partnere. Slučajevi se vrlo razlikuju po učestalosti i nivou do kog pogađa ljude obolele od ovog poremećaja.